Preskoči na glavni sadržaj

Demantij članka "Troškovi ovrhe neće se bitno smanjiti, otkup dugova u sivoj zoni"

Pročitajte demantij članka "Troškovi ovrhe neće se bitno smanjiti, otkup dugova u sivoj zoni'' objavljenog 4. siječnja 2019. u Večernjem listu.

Navodi iz predmetnog teksta koji se odnose na Financijsku agenciju i povećanje troškova ovrhe zbog uvođenja predujmljivanja naknade za provedbu osnove za plaćanje u potpunosti su neistiniti te se njima izravno šteti ugledu i vjerodostojnosti Financijske agencije, a posredno i ugledu i vjerodostojnosti Republike Hrvatske i njezinih institucija.

U članku se polazi od neprovjerenih i pogrešnih premisa te se neodgovorno građanima iznose netočne tvrdnje navodeći da Finine bezbrojne naknade, koje nemaju uporište u stvarnim troškovima, dodatno povećavaju dug blokiranih.

Suprotno navodima iz članka, prema novom Cjeniku, naknada za provedbu osnove za plaćanje je sada niža za sve one građane koji imaju više manjih dugova, a koji su najčešći u ukupnoj strukturi blokiranih građana, budući da u prva tri razreda najnižih naknada ulazi preko 80% osnova za plaćanje.

Naime, prilikom utvrđivanja visine naknade za provedbu osnove za plaćanje u novom Cjeniku intencija je bila upravo rasteretiti ovršenike, a osobito građane s manjim iznosima dugova, od troškova provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, te su razredi naknada određeni na način da su za najveći broj osnova za plaćanje (preko 80%) koje se odnose na manje dugove ovršenika koji su uglavnom građani (prva tri razreda do 4.999,99 kuna) propisani iznosi naknada koji za ovršenike predstavljaju bitno manje opterećenje, u odnosu na prethodno važeće uređenje. Ovi razredi i iznosi naknada rezultat su analiza i izračuna baziranih na stvarnim podacima iz sustava provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kojima raspolaže Financijska agencija i upravo je temeljem takvih predočenih analiza i izračuna ministar financija dao suglasnost na izmijenjeni Cjenik.

Prema danas važećim pravilima određivanja visine naknade za provedbu osnove za plaćanje, iznos naknade se određuje prema visini duga iz osnove za plaćanje za koju se traži ovrha na novčanim sredstvima, čime je način određivanja visine naknade usklađen s načinom određivanja visine troškova u drugim propisima. Na ovaj način je iznos naknade za provedbu osnove za plaćanje unaprijed jednoznačno određen i tako transparentniji za sve sudionike postupka. Također, naknadu za provedbu osnove za plaćanje sada predujmljuje ovrhovoditelj (osim u Zakonom propisanim slučajevima) te se tako destimulira ovrhovoditelje da pokreću ovrhu kada to nije nužno i kada ne postoji realno očekivanje da će se na tom predmetu ovrhe moći namiriti od ovršenika.

Novi iznosi naknada, od kojih dio pripada bankama, obuhvaćaju sve troškove provedbe osnove za plaćanje te se više ne naplaćuju razne naknade koje su se prethodno dodatno naplaćivale (za obustavu, odgodu, propisano obavještavanje, obradu suglasnosti ovršenika i dr.). Važno je napomenuti i da su prema novom Cjeniku za građane potpuno besplatni svi podaci iz Očevidnika, a više se posebno ne naplaćuju niti radnje koje Financijska agencija poduzima vezano za sredstva izuzeta od ovrhe.

Provođenje ovrhe je složen i odgovoran posao koji zahtijeva ulaganje znatnih resursa, ljudskih i materijalnih. Sustav provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, kakav je uspostavljen u Republici Hrvatskoj, iznimno je kvalitetan, brz i jednostavan, zahvaljujući velikom broju poslovnica Financijske agencije i informatizaciji sustava.

Prilikom obrade jedne osnove za plaćanje više radnika Financijske agencije poduzima niz radnji: radnje primitka i skeniranja osnove za plaćanje, provjere formalno pravne podobnosti za provedbu, obrade osnove za plaćanje i ručni unos podataka iz osnove za plaćanje u sustav, dostave potrebnih obavijesti/preslika ovršeniku/ovrhovoditelju, slanje naloga bankama za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, vođenje Očevidnika, arhiviranje osnova za plaćanje, kao i druge potrebne radnje. Također, Financijska agencija sukladno odredbama važećeg Ovršnog zakona primjerak zahtjeva sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata otprema ovršeniku odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Sustav provedbe ovrhe na novčanim sredstvima je velikim dijelom automatiziran (slanje naloga bankama), ali tek nakon što radnik obavi sve prethodno potrebne predradnje. Troškovi obrade svake pojedine osnove za plaćanje, kao i održavanja i stalnog unaprjeđivanja ovako velikog, složenog i učinkovitog sustava su znatni i financiraju se isključivo iz sredstava koja Financijska agencija prikupi iz naknada.

Slijedom navedenog, netočne su tvrdnje da je Financijska agencija povećala naknade za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno da je ''uvođenjem predujmova, početni trošak koji plaćaju vjerovnici i u slučaju naplate prebace na dužnika, povećan s dosadašnjih 200 kn na više tisuća kuna.''

Naime, način određivanja naknade prije stupanja na snagu Zakona bio je bitno različit od onog koji se primjenjuje danas te se prethodno visina naknade utvrđivala neovisno o visini duga iz osnove za plaćanje, tako da se ista formirala zbrajanjem propisanih iznosa naknade za pojedine radnje koje je Financijska agencija trebala poduzeti radi provedbe ovrhe po konkretnoj osnovi za plaćanje. Naknada se određivala za svaki slučaj pojedinačno, ovisno o poduzetim radnjama, te je minimalna naknada za provedbu osnove za plaćanje iznosila 80,00 kuna, i to samo za jedan jedini slučaj kada se osnova za plaćanje odmah namirila (bez blokade računa), iz sredstava u jednoj banci, a po osnovi nije bilo potrebno izvršiti obračun kamate, dostavu zahtjeva ovršeniku ili neku drugu propisanu radnju. Međutim, za slučaj da ovršenik nije imao dovoljan iznos na računu te je uslijedila blokada računa, minimalna naknada je iznosila 175,00 kuna, a rasla je sa svakom daljnjom poduzetom radnjom (7,00 kuna za obračun kamate po svakoj glavnici, 20,00 kuna za propisano obavještavanje ovršenika o ovrsi, po 65,00 kuna za obustavu, odgodu, povlačenje ili povrat osnove za plaćanje, 20,00 kuna za obradu suglasnosti ovršenika za raniji prijenos sredstava itd). Prema novom Cjeniku, naknada za provedbu najvećeg broja osnova za plaćanje (preko 80% osnova) iznosi između 65,00 i 175,00 kuna.

Provođenje ovrhe na novčanim sredstvima nosi troškove koje je potrebno podmiriti, i to je tako svugdje, ne samo u Republici Hrvatskoj. Primjerice, u Sloveniji, koja se obično ističe kao primjer učinkovite i jeftine ovrhe na novčanim sredstvima, osobito kad se radi o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, ovrhu provode banke koje naplaćuju svoje naknade (dostupne na internetskim stranicama pojedinih banaka) koje su nekoliko puta veće nego one u Republici Hrvatskoj.

Tako, primjerice, jedna slovenska banka građaninu naplaćuje blokadu računa, prijem i obradu sudskog rješenja i naloga drugih državnih tijela ili zadužnice, konačno izvršenje tih isprava, povlačenje / obustavu ukupno 70 eura, a pravnim osobama cca 140 eura. Neke slovenske banke, pored ovih naknada, naplaćuju i dodatno naknadu po poslanom nalogu ili naknadu za slanje naloga na dnevnoj razini. Također, važno je napomenuti da se naplaćuju i preslike isprava i razne potvrde.

Uz iznos od 44,00 eura, koliko u Sloveniji košta sudska pristojba za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u elektroničkom obliku i postupanje po njemu (kada se radi o pisanom prijedlogu, sudska pristojba je viša i iznosi 55,00 eura), u trošak ovrhe treba pribrojiti i gore navedene naknade koje banka ovršenika naplaćuje za provedbu ovrhe po računu. U ove iznose nisu dodani troškovi odvjetnika pa i njih treba dodati ako ovrhovoditelja u konkretnom predmetu zastupa odvjetnik. Kada se sve navedeno uzme u obzir, proizlazi da su medijski napisi o jeftinoj ovrsi u Sloveniji zapravo rezultat nepotpunih i netočnih informacija.

Ako se vratimo na naknade za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima koje se primjenjuju u Republici Hrvatskoj, u slučaju kada visina naknade ne bi bila dovoljna za podmirivanje troškova sustava provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, potrebnu razliku sredstava za pokriće troškova trebalo bi osigurati iz sredstava Državnog proračuna, dakle na teret svih građana Republike Hrvatske. Vezano za navedeno, također ističemo da se, sukladno Zakonu o Financijskoj agenciji, višak prihoda Financijske agencije, osim u opće pričuve i razvoj djelatnosti, raspoređuje upravo u korist Državnog proračuna.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.