Demantij članka "Udri po sirotinji! Fina ima viši namet"
Pročitajte demantij članka pod naslovom "Udri po sirotinji! Fina ima viši namet“ objavljenog u 24 sata dana 3. prosinca 2018. godine.
Navodi iz predmetnog teksta koji se odnose na Financijsku agenciju i nove iznose naknada za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u potpunosti su neistiniti te se njima izravno šteti ugledu i vjerodostojnosti Financijske agencije, odnosno, posredno i ugledu i vjerodostojnosti Republike Hrvatske i njezinih institucija.
U članku se polazi od neprovjerenih i potpuno pogrešnih premisa i neodgovorno iznose građanima neistine navodeći da su ovrhe prema novom Cjeniku Financijske agencije još skuplje te da je novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: Zakon) poslužio za dodatnu zaradu državnoj tvrtki Fini.
Upravo suprotno od navoda iz članka, prema novom Cjeniku naknada za provedbu osnove za plaćanje je sada niža za sve one građane koji imaju više manjih dugova, a koji su najčešći u ukupnoj strukturi blokiranih građana, budući da u prva tri razreda najnižih naknada ulazi preko 80% osnova za plaćanje.
Također, u članku se potpuno netočno i po svemu sudeći zlonamjerno, s ciljem obezvrjeđivanja posla koji Financijska agencija i njezini radnici svakodnevno obavljaju, navodi da se posao Financijske agencije prilikom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima svodi na „klik miša“.
Provedba ovrhe na novčanim sredstvima je složen i odgovoran, društveno koristan posao kojeg je zakonodavac upravo zato i povjerio Financijskoj agenciji. Prilikom obrade jedne osnove za plaćanje više radnika Financijske agencije poduzima niz radnji: radnje primitka i skeniranja osnove za plaćanje, provjera formalno pravne podobnosti za provedbu, obrade osnove za plaćanje i ručni unos podataka iz osnove za plaćanje u sustav, dostava potrebnih obavijesti/preslika ovršeniku/ovrhovoditelju, slanje naloga bankama za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, vođenje Očevidnika, arhiviranje osnova za plaćanje, kao i druge potrebne radnje. Sustav provedbe ovrhe na novčanim sredstvima je velikim dijelom automatiziran (slanje naloga bankama), ali tek nakon što radnik obavi sve prethodno potrebne predradnje. Troškovi obrade svake pojedine osnove za plaćanje, kao i održavanja i stalnog unaprjeđivanja ovako velikog, složenog i učinkovitog sustava su znatni i financiraju se isključivo iz sredstava koja Financijska agencija prikupi iz naknada.
Ističemo da, kada bi se za ove poslove propisale naknade koje ne pokrivaju troškove sustava provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, potrebnu razliku sredstava za pokriće troškova trebalo bi osigurati iz sredstava državnog proračuna, dakle na teret svih građana Republike Hrvatske. Vezano za navedeno također ističemo i da se, sukladno Zakonu o Financijskoj agenciji, višak prihoda Financijske agencije, osim u opće pričuve i razvoj djelatnosti, raspoređuje upravo u korist državnog proračuna pa nema govora o zaradi Financijske agencije.
Netočni su i navodi da je provedba ovrhe na novčanim sredstvima skuplja nego je bile prije stupanja na snagu novog Zakona.
S tim u vezi, elementarno je netočna tvrdnja da je dužnik ranije nakon ovrhe morao platiti između 80,00 i 100,00 kuna, pri čemu se radi o poznatim i provjerljivim iznosima naknada koje su se naplaćivale prije stupanja na snagu Zakona, koji su više puta javno pojašnjavani te o kojima su u više navrata pisali i novinari.
Naime, način određivanja naknade prije stupanja na snagu Zakona bio je bitno različit od onog koji se primjenjuje danas te se prethodno visina naknade utvrđivala neovisno o visini duga iz osnove za plaćanje, tako da se ista formirala zbrajanjem propisanih iznosa naknade za pojedine radnje koje je Financijska agencija trebala poduzeti radi provedbe ovrhe po konkretnoj osnovi za plaćanje. Naknada se određivala za svaki slučaj pojedinačno, ovisno o poduzetim radnjama te je minimalna naknada za provedbu osnove za plaćanje iznosila 80,00 kuna i to samo za jedan jedini slučaj kada se osnova za plaćanje odmah namirila (bez blokade računa), iz sredstava u jednoj banci, a po osnovi nije bilo potrebno izvršiti obračun kamate, dostavu zahtjeva ovršeniku ili neku drugu propisanu radnju. Međutim, za slučaj da ovršenik nije imao dovoljan iznos na računu te je uslijedila blokada računa, minimalna naknada je iznosila 175,00 kuna, a rasla je sa svakom daljnjom poduzetom radnjom (7,00 kuna za obračun kamate po svakoj glavnici, 20,00 kuna za propisano obavještavanje ovršenika o ovrsi, po 65,00 kuna za obustavu, odgodu, povlačenje ili povrat osnove za plaćanje, 20,00 kuna za obradu suglasnosti ovršenika za raniji prijenos sredstava itd). Prema novom Cjeniku naknada za provedbu najvećeg broja osnova za plaćanje (preko 80% osnova) iznosi između 65,00 i 175,00 kuna.
Stoga se po prethodnom načinu određivanja visine naknade nije moglo unaprijed odrediti koliki će biti iznos naknade za provedbu određene osnove za plaćanje, budući da se ista određivala za svaki slučaj ovisno o poduzetim radnjama te je bilo moguće da je u konačnici iznos naknade Financijske agencije za postupanje po osnovi za plaćanje bio nesrazmjerno velik, u odnosu na dug ovršenika iz te osnove za plaćanje.
Prema danas važećim pravilima određivanja visine naknade za provedbu osnove za plaćanje, iznos naknade se određuje prema visini duga iz osnove za plaćanje za koju se traži ovrha na novčanim sredstvima, čime je način određivanja visine naknade usklađen s načinom određivanja visine troškova u drugim propisima, uključujući i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, javnobilježničku tarifu, Zakon o sudskim pristojbama i dr. Na ovaj način je iznos naknade za provedbu osnove za plaćanje unaprijed jednoznačno određen i tako transparentniji za sve sudionike postupka. Također, naknadu za provedbu osnove za plaćanje sada predujmljuje ovrhovoditelj (osim u Zakonom propisanim slučajevima) te se tako destimulira ovrhovoditelje da pokreću ovrhu kada to nije nužno i kada ne postoji realno očekivanje da će se na tom predmetu ovrhe moći namiriti od ovršenika.
Ističemo da je prilikom utvrđivanja visine naknade za provedbu osnove za plaćanje u novom Cjeniku intencija bila upravo rasteretiti ovršenike, a osobito građane s manjim iznosima dugova, od troškova provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, te su razredi naknada određeni na način da su za najveći broj osnova za plaćanje (preko 80%) koje se odnose na manje dugove ovršenika koji su uglavnom građani (prva tri razreda do 4.999,99 kuna) propisani iznosi naknada koji za ovršenike predstavljaju bitno manje opterećenje, u odnosu na prethodno važeće uređenje. Ovi razredi i iznosi naknada rezultat su analiza i izračuna baziranih na stvarnim podacima iz sustava provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kojima raspolaže Financijska agencija i upravo je temeljem takvih predočenih analiza i izračuna ministar financija dao suglasnost na izmijenjeni Cjenik.
Novi iznosi naknada, od kojih dio pripada bankama, obuhvaćaju sve troškove provedbe osnove za plaćanje te se više ne naplaćuju razne naknade koje su se prethodno dodatno naplaćivale (za obustavu, odgodu, propisano obavještavanje, obradu suglasnosti ovršenika i dr.). Važno je napomenuti i da su prema novom Cjeniku za građane potpuno besplatni svi podaci iz Očevidnika, a više se posebno ne naplaćuju niti radnje koje Financijska agencija poduzima vezano za sredstva izuzeta od ovrhe.
Stoga su u cijelosti netočne tvrdnje da je Financijska agencija povećala naknade za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima.
Također, nevjerojatno je, pa čak i apsurdno, da se u članku nekritički, bez provjere, prihvaćaju tvrdnje kako su se troškovi odvjetnika smanjili na 75,00 kuna (što je netočno, budući da se i na tu najnižu odvjetničku tarifu koja vrijedi samo za predmete kojima je vrijednost parničnog spora (VPS) do 250,00 kuna obračunava PDV pa ista zapravo iznosi 93,75 kuna, a odvjetnici redovito osim troškova prijedloga za ovrhu, kao nastale i predvidive troškove, potražuju i razne druge naknade pa trošak odvjetnika iz rješenja o ovrsi za ovršenika zapravo nikad ne iznosi 75,00 kuna), a s druge strane ne daje nikakav kredibilitet odgovoru Ministarstva pravosuđa i da se bez ikakve provjere u Financijskoj agenciji navodi da su ovrhe skuplje, a kao krunski argument citira zaključak odvjetnika prema kojem su naknade više jer je „nemoguće“ da je više od 80% osnova za plaćanje u kategoriji do 5.000,00 kuna.
Nejasno je kako bi ijedan odvjetnik koji „radi s ovrhama“ mogao imati cjelovitiji i točniji uvid u cijeli sustav provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od državne agencije koja profesionalno obavlja poslove provedbe ovrhe na novčanim sredstvima za cijelu Republiku Hrvatsku i to upotrebom informatiziranog sustava u kojem su svi podaci sustavno vođeni, dostupni i provjerljivi i temeljem kojih se, kao vjerodostojnih, generiraju sva izvješća o stanju blokiranih građana i drugih ovršenika, kao i o ukupnim iznosima blokade."