angle-left Zaštita radnika u slučaju neisplate plaće

Neisplata plaće i kašnjenje s isplatom plaće može ugroziti zadovoljavanje osnovnih egzistencijalnih potreba svakog pojedinca, pa je sukladno tome u posljednjih nekoliko godina doneseno više propisa kojima se pokušava osigurati isplata plaće radniku za izvršeni rad.

30.04.2019.

Zaštita radnika u slučaju neisplate plaće

Plaća je obavezna stavka svakog ugovora o radu i poslodavac je sukladno Zakonu o radu dužan radniku isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Međutim, uvijek postoji mogućnost da neka od strana koje su ugovor potpisale ne realizira ono što je ugovorom dogovoreno, pa tako i da poslodavac ne isplati plaću radniku za izvršeni rad. Iako je radnik temeljem sklopljenog ugovora i zakona i prije mogao na sudu tražiti zaštitu svojih prava, često puta su sudski postupci bili dugotrajni te je radnik na isplatu plaće morao čekati i više godina, a sudski postupak iziskivao je i određene inicijalne troškove za radnika. Iako je zakonski i formalno radnik bio zaštićen, u praksi je realizacija potraživanja radnika u slučaju neisplate plaće, jednostavno predugo trajala. Već par dana kašnjenja plaće kod radnika može stvoriti financijske probleme u svakodnevnom životu, dok duže kašnjenje plaće može ozbiljno ugroziti podmirivanje osnovnih egzistencijalnih potreba radnika i njegove obitelji. Stoga je radnika, u slučajevima neisplate plaće, trebalo još bolje zaštititi te maksimalno ubrzati proces prisilne naplate neisplaćene plaće. 

Zakonodavac je kroz godine nastojao pojačati zaštitu radnika u situaciji neisplate plaće te je zaštita radnika izmjenama propisa stalno proširivana kako bi mu se omogućilo što lakše ostvarenje njegovih prava. Danas je prisilna naplata neisplaćene plaće jednostavna, brza i bez dodatnih troškova za radnika.

Obračun neisplaćene plaće je od 2001. godine vjerodostojna isprava, a od 2003. godine i ovršna isprava temeljem koje se, bez provođenja parničnog postupka, može rješenjem o ovrsi odrediti ovrha, a odredbama Ovršnog zakona iz 2012. godine radniku je omogućeno podnijeti obračun neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine izravno na naplatu Fini. Radnik svoju tražbinu s osnove neisplaćene plaće može i dalje ostvarivati i temeljem rješenja o ovrsi odnosno presude ili sudske nagodbe, ali je omogućavanjem izravnog podnošenja obračuna neisplaćene plaće na ovrhu u Finu taj, za radnika duži i složeniji put, zapravo postao iznimka.

Izmjenama Ovršnog zakona iz 2014. godine određen je i prioritet pri naplati za ove tražbine te se ovrha na temelju obračuna neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine provodi prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po računu poslodavca, osim u slučaju zakonskog uzdržavanja djeteta. Na taj način omogućava se radniku prvenstveno namirenje neisplaćenih plaća na računu poslodavca, prije ostalih vrsta tražbina. Neisplata plaće je također i kazneno djelo, a neizdavanje obračuna neisplaćene plaće jedan je od najtežih prekršaja poslodavca za koji je propisana kazna do 100.000,00 kn. 

U praksi je prepoznato da svi navedeni mehanizmi prvenstveno ovise o inicijativi radnika koji treba poduzeti određene radnje protiv poslodavca, odnosno prijaviti počinjenje kaznenog djela i podnijeti obračun na naplatu. Radnici, vrlo često iz straha od otkaza, nisu uvijek predavali u Finu obračune neisplaćene plaće. Iz navedenih razloga, smatrajući da je neophodno inicijativu prebaciti na samog poslodavca, 2015. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca odnosno 2017. godine novi Zakon o osiguranju radničkih tražbina. 

Poslodavac koji do zadnjeg dana u mjesecu ne isplati plaću radnicima za prethodni mjesec dužan je za svakog radnika prvog sljedećeg radnog dana dostaviti Fini zahtjev za prisilnu naplatu uz obračun neisplaćene plaće ili naknade plaće. Nakon podnošenja zahtjeva za prisilnu naplatu, Fina temeljem dostavljenih zahtjeva za prisilnu naplatu i obračuna neisplaćene plaće, po računima poslodavca provodi ovrhu. Dostavljeni zahtjev za prisilnu naplatu „preskočit“ će sve eventualno ranije zaprimljene ovrhe, osim ranije zaprimljenih obračuna neisplaćene plaće te ovrhe radi naplate uzdržavanja djeteta (isto kao i obračun neisplaćene plaće kojeg dostavlja radnik na izravnu naplatu). Temeljem ove obveze poslodavci su od 1. siječnja 2016. godine do 30. travnja 2019. godine podnijeli ukupno 148.664 zahtjeva za prisilnu naplatu za ukupno 31.695 radnika.

Kako bi se osiguralo da poslodavac uistinu i ispuni svoju obvezu u vidu podnošenja zahtjeva za prisilnu naplatu, Porezna uprava redovito svaki mjesec obavještava Inspektorat rada o svim poslodavcima koji nisu isplatili plaću u prethodnom mjesecu. Porezna uprava, Inspektorat rada, Agencija za osiguranje radničkih tražbina i Fina redovito komuniciraju i razmjenjuju podatke te ako Inspektorat rada temeljem dostavljenih podataka utvrdi da poslodavac nije podnio zahtjev za isplatu neisplaćene plaće,  donosi rješenje o privremenom osiguranju naplate utvrđene obveze i isto dostavlja Fini radi zapljene sredstava na računima poslodavca, a ako na računima nema dovoljno novčanih sredstava za provedbu rješenja u cijelosti, Fina daje nalog bankama poslodavca za blokadu svih njegovih računa. 

Ako blokada računa poslodavca potraje, krajnja posljedica neisplate plaće će biti stečaj poslodavca budući da će prema Stečajnom zakonu, Fina nakon 120 dana blokade računa po službenoj dužnosti podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad poslodavcem pravnom osobom.

Fina je od 1. siječnja 2016. godine do 30. travnja 2019. godine provela ovrhu temeljem 174.644 obračuna neisplaćene plaće zaprimljenih na izravnu ili prisilnu naplatu i to na teret računa 5.294 poslodavca, pri čemu je uočljiv trend smanjenja broja poslodavaca kojima je zbog neisplate plaće radnicima provedena ovrha na računu. Temeljem obračuna neisplaćene plaće u 2016. godini je prisilno provedena ovrha na računima 3.263 poslodavca, u 2017. godini na računima 1.948 poslodavaca te u 2018. godini na računima 1.189 poslodavaca. U navedenom periodu temeljem obračuna neisplaćene plaće s računa poslodavaca  uspješno su prisilno naplaćene plaće radnika u bruto iznosu od 578.154.248,15 kuna s osnove glavnog duga i 20.807.084,51 kune kamata.
 

Sve relevantne zakonske propise možete pogledati ovdje. Dodatne informacije o ovrhama u slučaju neisplate plaće možete potražiti na internetskim stranicama Fine ovdje